Tko je za mene Isus Krist?

Tko je za mene Isus Krist?

Teško je živjeti danas , u 21. stoljeću, biti sretan i zadovoljan ako nemaš nekoga koga slijediš, tko ti je uzor. Naravno, ljudi su različiti , imaju različite predodžbe o tome kakav čovjek treba biti i kako treba živjeti pa tako imaju i različite životne uzore. Ljude koji svoje uzore traže u filmskim zvijezdama ili pak nekim popularnim pjevačima, smatram nezrelim i potpuno nesigurnim. No, s druge strane tu su oni ljudi koji za uzor u životu postavljaju osobe koje su svojim velikim srcem i marljivim rukama učinili nešto za ovaj svijet. I kada se o takvim uzorima priča, nema većeg i dostojanstvenijeg od Isusa Krista. On je moj uzor , moja nada i moj spas. Svjesna sam i ne poričem da često griješim ali baš zato smatram da je Isus prijeko potreban u mom životu . Nekako uvijek osjećam njegovu nazočnost, kada sam sama i pomalo usamljena . Obično u tim trenucima samoće osjećam neku prazninu u srcu dok mi kroz glavu prolazi tisuću i jedan problem. Ali tada osjećam Isusa, nešto njegovo mi pomaže da shvatim da nije sve tako crno, da ja ipak vrijedim i da me u životu čeka još puno divnih trenutaka. Dobro, takve rijeci čujem i od roditelja , s vremena na vrijeme i od prijatelja, no vrijednost njihovih rijeci nema jednaku snagu i utjehu kao kad osjetim i srcem čujem da mi Isus to poručuje. Isus Krist je moj prijatelj , izvor moje sreće i rame za plakanje.

 

Gabrijela Joskić, IX. B

O. Š. „ IVANA FRA FRANE JUKIĆA“, SIVŠA -USORA

Praštajte

 Maewyn-Succat-aka-Saint-Patrick

Lk 6, 36-38

Praštajte i oprostit će vam se.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Molitva Svetoj Obitelji

Isuse, Marijo i Josipe,
u vama promatramo
divotu istinske ljubavi,
vama se s pouzdanjem obraćamo.

Sveta nazaretska Obitelji,
učini i naše obitelji
mjestima zajedništva i cenakulima molitve,
istinskim školama Evanđelja
i malim kućnim Crkvama.

Sveta nazaretska Obitelji,
neka se u obiteljima nikada više ne iskusi
nasilje, zatvorenost i podjele:
tkogod je bio ranjen ili sablažnjen
neka ubrzo bude utješen i ozdravljen.

Sveta nazaretska Obitelji,
neka sljedeća biskupska sinoda
u svima ponovno oživi svijest
o svetosti i nepovredivosti obitelji,
njezinoj ljepoti u Božjem nacrtu.

Isuse, Marijo i Josipe,
čujte, uslišite našu molitvu. Amen.

 

Tekst preuzet sa stranice http://hr.radiovaticana.va/news/2013/12/29/molitva_svetoj_obitelji/cro-759700
s internetske stranice Radio Vatikana

Miroslav Bulešić

MIROSLAV BULEŠIĆ: IZAZOV I INSPIRACIJA

Beatifikacija_Miroslava_Bulešića

Lako je izvikivati parole ili zapisivati lijepe rečenice i misli, ali kada netko potpuno predanje i potpuni oprost i živi, tada je to snažni glas koji više nije samo zapisano slovo na papiru nego svjedočanstvo uklesano u vječnost, upisano prolivenom krvlju onoga koji svoj život daruje za istinu i za druge.

Pulska Arena će 28. rujna 2013. godine svjedočiti jednom od najuzvišenijih trenutaka svoje povijesti. Pulska Arena koja je simbol zabave ovoga svijeta, ali i simbol kršćanskih mučeništva, prvi put u svojoj tisućljetnoj povijesti u svojim njedrima bit će svjedok proglašenja blaženim jednog od mučenika novije povijesti.

S netom napunjenih 27 godina života i niti 5 godina svećeništva, Miroslav Bulešić sazrijeva do punine koju čovjek teško dostiže. Postaje mučenikom krizme, novi zaštitnik Istre i svećenika. Iako danas živimo u potpuno drugim i drugačijim vremenima, danas nakon 66 godina, govori nam jednako snažno i postaje uzor za sva vremena: kako živjeti svoje čovještvo, kako živjeti svoje kršćanstvo, kako živjeti svoje svećeništvo.

Povijest Crkve kroz 20 stoljeća pamti tisuće i milijune znanih i neznanih svjedoka vjere, mučenika koji su svojom krvlju posvjedočili ono u što su vjerovali, ono što su ne samo osjećali nego i živjeli bitnim, najbitnijim. Imena mnogih mučenika upisana su samo u dlan Božje ruke, tek manji dio njih uzdignut je na čast oltara. Posljednje stoljeće ostaje iza nas kao stoljeće s najviše mučenika koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri, a oni su ostali ustrajni i tako stali na put pobješnjelim i dehumaniziranim totalitarnim režimima i pojedincima, zadojenim mržnjom i željom zatrti kršćanstvo ili ga učiniti vjerom po svojim mjerilima.

Među zemljama koje su se nakon Drugog svjetskog rata našle u sovjetskoj sferi, Titova Jugoslavija bila je ona u kojoj su komunisti poubijali najveći broj katoličkih svećenika. Obračunavanje je počelo još tijekom partizanskog rata, a vrhunac je dostiglo 1945. godine. Samo u hrvatskim biskupijama izravno su ubijena čak 434 svećenika od njih 2625 koliko ih je bilo u istim biskupijama. U postotku ubijeno je oko 17% hrvatskog klera, a da ne brojimo stotine svećenika koji su trpjeli po zatvorima. Ubijena su 73 bogoslova i sjemeništarca, 22 brata laika raznih redovničkih zajednica i 30 redovnica.

Kršćani koji su svoju vjeru živjeli u punini oduvijek su bili spremni radije se odreći života nego svoje vjere. Tu hrabrost Crkva uzdiže na čast oltara.

Pismena i usmena svjedočanstva daju naslutiti da je kratki svećenički život Sluge Božjega Miroslava Bulešića bio sav u znaku mučeništva, jer su okolnosti u kojima je on vršio svoju službu bile takve da je vrlo brzo morao postati svjestan da bi vjernost svome svećeništvu mogao platiti i životom; stoga je uvijek nastojao biti spreman na tu mogućnost:

„Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.“
(22. ožujka 1944.)


„Moja osveta je oprost!“ (Duhovni testament, 23. travnja 1945.)

Svi se svjedoci slažu da je Miroslav Bulešić bio uzoran svećenik, pun pastoralne revnosti, čovjek molitve i čovjek djelotvorne ljubavi, čovjek koji je imao veliko srce za siromahe i za sve potrebne, čovjek koji se u svojem djelovanju nadahnjivao samo principima vjere, za koju je bio spreman položiti i život. Kao takvog otkriva nam ga i njegov duhovni dnevnik:

„Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, koji liječimo, podižemo, zavijemo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom.“

Miroslav Bulešić danas svjedoči jer je do kraja živio ono u što je vjerovao. Oni koji su tada smatrali da su pobijedili ubivši ga, zaboravljeni su. Njihova se ideologija podjele i isključivosti pokazala besmislenom. Nije pridonijela ni rastu pojedinaca ni društva. Miroslava i danas slavimo jer vjerujemo kako su vrednote koje je on živio bezvremenske. Od postanka svijeta do vječnosti.

Stranice koje otvarate vode vas kroz njegov život od rođenja u Čabrunićima, preko njegove mučeničke smrti u Lanišću, do njegove beatifikacije u Puli. Neka vas lik svećenika Miroslava Bulešića oduševi onoliko koliko je i nas oduševio dok smo ga upoznavali pripremajući ovu web stranicu. A možda će i više. S (budućim) blaženicima se nikad ne zna!

(Darko Zgrablić)

Preuzeto http://miroslavbulesic.hr/

Opća audijencija 1. svibnja 2013. god.

Na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred više od sedamdeset tisuća hodočasnika Sveti je Otac govorio o Mariji i svetom Josipu. Danas, prvi dan mjeseca svibnja, slavimo svetoga Josipa radnika i započinjemo mjesec tradicionalno posvećen Gospi. Na ovom našem susretu, želio bih govoriti o ta dva vrlo važna lika u Isusovu životu, životu Crkve i našem. Želim dakle govoriti o radu i o meditiranju o Isusu – kazao je papa Franjo.
U Matejevu je evanđelju, u jednom od trenutka kada se Isus vraća u svoj kraj, u Nazaret, i kad govori u sinagogi, istaknuto čuđenje njegovih mještana poradi njegove mudrosti i oni pitaju: Zar ovo nije drvodjeljin sin? (13,55). Isus ulazi u našu povijest, dolazi među nas, rođen po Duhu Svetom od Djevice Marije, ali i s nazočnošću svetoga Josipa, zakonskog oca koji ga čuva i poučava u radu. Isus se rađa i živi u obitelji, u Svetoj obitelji, u nazaretskoj radionici od svetoga Josipa uči drvodjelstvo, dijeleći s njim zauzimanje, napor, zadovoljstvo također i svakodnevne teškoće – objasnio je Sveti Otac.
Ovo nas upozorava – nastavio je Papa – na dostojanstvo i važnost rada. Knjiga Postanka pripovijeda da je Bog stvorio muškarca i ženu povjeravajući im zadaću da ispune zemlju i da je podlože, što ne znači da je mogu izrabljivati nego da je obrađuju, da se vlastitim radom skrbe za nju (usp. Post 1,28; 2,15). Rad je sastavnica ljubavnog plana Božjega: pozvani smo obrađivati i čuvati sva stvorena dobra, da tako sudjelujemo u stvaranju. Rad je temeljni čimbenik dostojanstva neke osobe. Rad nas, slikovito rečeno, pomazuje, ispunja dostojanstvom; po radu bivamo slični Bogu, koji je radio i neprestano radi (usp. Iv 5,17); rad nas osposobljava da sebe i vlastitu obitelj održimo na životu, da pridonosimo rastu vlastite države – kazao je Papa dodajući:
Mislim na teškoće s kojima se u raznim državama danas susreće svijet rada i poduzetništva; mislim na sve nezaposlene, a ne samo na mlade, zbog koristoljubivog shvaćanja društva, koje sebično žudi za profitom, ne poštujući mjerila društvene pravde – primijetio je Sveti Otac, a potom svoje misli uputio odgovornima.
Na solidarnost pozivam sve, a odgovorne za javnu stvar potičem da poduzmu sve kako bi se potaknulo zapošljavanje, a to znači zauzimati se za dostojanstvo osobe; napose želim potaknuti da se ne gubi nada jer nas Bog ne ostavlja; i sveti je Josip imao teških trenutaka, ali nije gubio nadu nego ih je znao riješiti – istaknuo je papa Franjo nastavljajući:
Posebice želim potaknuti vas mlade: trsite se u svom svakodnevnom zanimanju, u učenju, radu, u prijateljskim odnosima, pomažući drugima; vaša budućnost ovisi o znalačkom iskorištavanju vaših dragocjenih godina. Ne bojte se obveze, žrtve, ne gledajte sa strahom u budućnost, gajite nadu jer na obzoru uvijek ima neko svjetlo – potaknuo je Papa.
Nešto bih rekao i o posebnom radnom stanju jer me zabrinjava: mislim na ono što možemo nazvati „ropskim radom“, što nas čini robovima. Kolike su osobe, u svijetu, žrtve takvoga rada, kada je osoba u službi rada dok bi rad imao biti u službi dostojanstva osobe. Potičem braću i sestre u vjeri i sve muškarce i žene dobre volje na odlučno opredjeljenje protiv trgovine ljudskim bićima, u njoj je predviđen „ropski rad“ – rekao je papa Franjo a potom se osvrnuo na Marijino i Josipovo djelovanje.
U tihom su svakodnevnom radu, sveti Josip i Djevica Marija, imali zajedničko središte pozornosti – Isusa. Oni zauzimanjem i nježnošću prate i čuvaju rast Sina Božjega koji se utjelovio poradi nas, promišljajući o svemu što se zbivalo. Sveti Luka u evanđelju dvaput ističe Marijino ponašanje, što se može reći i za svetoga Josipa: „A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome“ (usp. Lk 2,19. 51) – podsjetio je Sveti Otac te dodao:
Da se Gospodina čuje, valja ga promatrati, osjetiti njegovu trajnu prisutnost u našem životu, valja se zaustaviti i razgovarati s njim, s molitvom mu upriličiti prostor. Svatko bi se od nas, i vi djevojke, mladići i mladi, danas vrlo brojni, trebao upitati: koji prostor dajem Gospodinu? Razgovaram li s Njim? Dok smo bili mali, naši su nas roditelji naučili da molitvom započinjemo i završavamo dan, odgajali su nas da osjetimo kako nas prati Božje prijateljstvo i ljubav. Češće se u svojim danima sjetimo Gospodina – potaknuo je Papa.
U ovom mjesecu svibnju, želio bih upozoriti i na važnost i ljepotu moljenja Krunice. Moljenje zdravo Marija nuka nas na razmišljanje o Isusovim otajstvima, i glavnim događajima Njegova života, neka On, kao što je bio Mariji i Josipu, bude u središtu naših misli, naših pozornosti i naših radnji. Kako bi bilo lijepo, naročito u svibnju, da zajedno u obitelji, s prijateljima, u župi, molimo svetu krunicu ili koju molitvu Isusu i Djevici Mariji! Zajednička je molitva vrlo dragocjen trenutak za učvršćivanje obiteljskoga života i prijateljstva. Naučimo se u obitelji i kao obitelj više moliti – rekao je Papa te sve nazočne potaknuo da slijede primjer svetoga Josipa i Djevice Marije.
Draga braćo i sestre, molimo svetoga Josipa i Djevicu Mariju da nas uče vjernost svakodnevnim obvezama, da svoju vjeru živimo u svakodnevnom radu te da u svom životu dajemo prostora Gospodinu, da se zaustavljamo promatrati njegovo lice – zaključio je Sveti Otac a potom na talijanskom jeziku pozdravio talijanske hodočasnike, posebice mlade, bolesne te mlade bračne parove.

229706_10151377996275723_1600871998_n

Tekst preuzet sa stranice http://hr.radiovaticana.va/news/2013/05/01/op%C4%87a_audijencija_1._svibnja_2013._god./cro-688122
s internetske stranice Radio Vatikana

Stranica 1 od 812345...Zadnja »