Nastava je lijep posao, ali slabo plaćen

Nastava je vrlo lijep posao, jer nije samo prenošenje znanja, nego je i odnos – istaknuo je Sveti Otac u govoru članovima Talijanske katoličke unije nastavnika, koja ove godine obilježava sedamdesetu obljetnicu, a koje je primio u audijenciju u dvorani Pavao VI. U društvu koje se muči u pronalaženju uporišta, u školi mladi trebaju naći pozitivno uporište – ustvrdio je papa Franjo potičući nastavnike da idu „u periferije škola“, kako ih se ne bi prepustilo „marginaliziranju, neznanju i razvratu“.

Nazočnim nastavnicima i odgojiteljima Papa se obratio pozdravom: „Dragi kolege i kolegice“, dodajući kako je i on bio nastavnik. Oni se, osim poučavanja u školi, trebaju pripremiti za predavanje te voditi brigu o svakom učeniku; kako mu pomoći da bi napredovao. Istina je da je to vrlo lijep posao, ali i to da je slabo plaćen, što nije pravedno. Nastavnici su poput duhovnih roditelja; velika je, dakle, njihova odgovornost – ustvrdio je Papa.
Pope Francis reacts to children during special event for families in St. Peter's Square

Govoreći pak o odlikama nastavnika, Sveti je Otac rekao da on mora biti vrlo uravnotežena osoba. Nastava je ozbiljna obveza koju može prihvatiti jedno zrela i uravnotežena osoba; nastavnik nije sam, jer posao dijeli s kolegama i cijelom odgojnom zajednicom – objasnio je Sveti Otac, a potom se osvrnuo na dugogodišnji rad Talijanske katoličke unije nastavnika i odgojitelja.

Uniju je 1944. godine ustanovio Gesualdo Nosenga, u jeku Drugoga svjetskog rata. Od tada je prevalila dugi put pridonoseći rastu zemlje, reformi školstva i odgoju mladih naraštaja, zahvaljujući revnosti koju daje vjera u Boga i odgovoru na Božju zapovijed: ljubi Gospodina Boga i svoga bližnjega – rekao je Papa dodajući da se možemo pitati: tko je nastavnikov ‘bližnji’?

Učenici su nastavnikovi ‘bližnji’. On s njima provodi svoje dane. Učenici očekuju da ih on vodi i usmjerava. Da bi obrazovanje bilo stručno, nužni su ljudski odnosi. Rasprave i obezvrjeđivanja često zatamnjuju „ispravno shvaćanje školstva“, a Unija je talijanskih katoličkih nastavnika pozvana školstvo ispravno tumačiti: u školi se – državnoj i privatnoj – stječe stručna sprema te uče ispravni ljudski odnosi – ustvrdio je Papa dodajući:

Osim znanja, učenike trebate poučavati o životnim vrijednostima i običajima. Da bi se steklo znanje dovoljno je računalo, ali da bi se shvatila ljubav, te koje vrijednosti i običaji stvaraju sklad u društvu, potreban je dobar učitelj – rekao je papa Franjo, osvrnuvši se potom na odnos učitelja i učenika.

Škola je mjesto za odgoj, svaki učenik se u školi treba osjećati voljenim, bez obzira na njegove sposobnosti i ograničenja. Škola treba biti pozitivno uporište današnjem društvu, a kršćanski su pak nastavnici pozvani da idu u periferije škola, koje se ne smije prepustiti marginalizaciji, neznanju i razvratu – zaključio je papa Franjo.
preuzeto sa http://hr.radiovaticana.va

Kršćani imaju u gradove unijeti Božju toplinu

3d6ae17608e73514bda7e388ed40d17e
Kršćani imaju biti „apostoli četvrtî“ u gradovima, gdje često vlada ravnodušnost i anonimnost – ustvrdio je papa Franjo u govoru sudionicima opće skupštine Papinskog vijeća za laike, koje je Kršćani imaju biti „apostoli četvrtî“ u gradovima, gdje često vlada ravnodušnost i anonimnost – ustvrdio je papa Franjo u govoru sudionicima opće skupštine Papinskog vijeća za laike, koje je danas primio u audijenciju. Postoji grad, ali postoji i protu-grad. Grad pokazuje sve lijepo i dobro što jedan organizirani kontekst može ponuditi svojim stanovnicima. Ali je često ono lijepo i dobro u opasnosti da postane samo privid, fasada, jer unutar gradova postoje osobe-sjene, koje nitko ne primjećuje, koje žive u anonimnosti i tuzi – istaknuo je Papa.
Danas u gradovima živi više od polovice svjetskoga stanovništva te gradovi „predstavljaju velike prilike i velike rizike: mogu biti izvanredna mjesta slobode i ljudskih odnosa, ali i strašna mjesta nehumanosti i nesreće“ – istaknuo je Papa i upozorio: Čini se da svaki grad, koliko god se činio uspješnim i uređenim, može stvoriti unutar sebe jedan mračni „protu-grad“.
Čini se da uz građane postoje i ne-građani: nevidljive osobe, bez sredstava za život i bez ljudske bliskosti, koji stanuju u „ne-mjestima“, i žive „ne-odnose“. Radi se o pojedincima na koje se nitko ne osvrće. Nisu samo „anonimni“, već „protu-ljudi“. A to je strašno – ustvrdio je Sveti Otac i nastavio:
Bog, međutim, nije napustio grad, Bog „stanuje u gradu“; i dalje je prisutan u našim tako užurbanim i rastresenim sredinama. Zbog toga se nikada ne smijemo predati pesimizmu i malodušnosti, već s vjerom gledati na grad kako bismo u njemu otkrili Boga koji stanuje u kućama, na ulicama i na trgovima. Bog nikada nije odsutan iz grada jer nikada nije odsutan iz ljudskoga srca – istaknuo je papa Franjo.
Grad je apostolski plodnije tlo nego li se obično misli. Zbog toga je važno brinuti se za formaciju laika: odgajati ih tako da gledaju očima vjere, ispunjeni nadom, te da mogu – kako je rekao Papa – vidjeti grad Božjim očima. Laici su nadasve pozvani izaći bez straha kako bi išli ususret osobama u gradu: prilikom svakodnevnih aktivnosti, na poslu; kao pojedinci ili kao obitelji; zajedno sa župom ili u crkvenim pokretima. Tako mogu srušiti zid anonimnosti i ravnodušnosti koji često vlada u gradovima. Radi se o tome da pronađu hrabrosti kako bi učinili prvi korak prema drugome, i tako bili apostoli četvrtî – objasnio je Sveti Otac.
Poslanje je laika biti „radosnim navjestiteljima evanđelja svojim sugrađanima“ te s ljubavlju pratiti „onu braću koja čine prve korake u životu vjere“. Drugim riječima, laici su pozvani živjeti „ponizni protagonizam“ u Crkvi i postati „kvasac kršćanskoga života za čitav grad“.
Važno je da pri tom gradskom misionarskom poletu, laici – u zajedništvu sa svojim pastirima – znaju prenijeti bit evanđelja, a ne njegove „dodatke“. Samo ako smo i mi sami „esencijalni“ – to jest ako istinito i iskreno živimo od onoga što je doista važno – moći ćemo navijestiti Božju ljubav i Kristovo spasenje u svoj njihovoj ljepoti, snazi i jednostavnosti – ustvrdio je na kraju papa Franjo.

Tekst preuzet sa stranice http://hr.radiovaticana.va/news/2015/02/07/kr%C5%A1%C4%87ani_imaju_u_gradove_unijeti_bo%C5%BEju_toplinu/cro-846080
s internetske stranice Radio Vatikana

Počele pripreme za Svjetski dan obitelji u Philadelphiji

U Tiskovnom uredu Svete Stolice, jučer je predstavljena priprema za VIII. svjetski susret obitelji, koji će se u Philadephiji, u Sjedinjenim Američkim Državama, odvijati od 22. do 27. rujna sljedeće godine. O pripremama su govorili nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj, te nadbiskup Philadephije Joseph Chaput i jedna američka obitelj zauzeta u mjesnoj Crkvi.
Započelo je odbrojavanje dana do početka Svjetskoga susreta obitelji, kazao je nadbiskup Chaput dodajući kako se živo nadaju Papinoj nazočnosti. Philadephia ima duboke vjerske korijene, a papu Franju svi vole u Crkvi i izvan Katoličke crkve u Sjedinjenim Državama. Kako sam već rekao u drugim prigodama, predviđa se da će na susretu sudjelovati od deset do petnaest tisuća osoba iz cijeloga svijeta. Na Papinoj bi Misi vjerojatno sudjelovalo više od milijun osoba – ustvrdio je nadbiskup.
Nadbiskup je Paglia pak govorio o nizu događaja i pothvata koji će prethoditi susretu, a posebno je istaknuo skori susret Pape s djedovima i bakama, naime 28. će se rujna na Trgu Svetoga Petra okupiti oko četrdeset tisuća osoba – ustvrdio je nadbiskup Paglia.

familyl1800x1200

Tekst preuzet sa stranice http://hr.radiovaticana.va/news/2014/09/17/po%C4%8Dele_pripreme_za_svjetski_dan_obitelji_u_philadelphiji/cro-825830
s internetske stranice Radio Vatikana 

O modernom svijetu

 

“Moderni svijet koji niječe osobnu krivnju i priznaje samo društveni kriminal, u kojemu nema mjesta za osobno kajanje, nego samo za društvene reforme, odvojio je Krista od njegova križa. Zaručnik i zaručnica su odvojeni. Što je Bog sastavio, čovjek je rastavio.
Kao rezultat toga, nalijevo je Krist, nadesno Krist. Svaki od njih čeka nove partnere da s njime stupi u neku vrstu preljubničke veze. Dolazi komunizam koji uzima besmisleni križ; zapadna postkršćanska civilizacija uzima Krista bez ožiljaka. Komunizam je izabrao križ u smislu da je egoističnom svijetu iznova donio smisao za disciplinu, samoodricanje, ozbiljan posao, studij i privrženost supraindividualnim ciljevima. No, križ bez Krista je žrtva bez ljubavi. Stoga je komunizam proizveo društvo koje je autoritativno, okrutno, opsesivno prema ljudskoj slobodi, napunio je koncentracijske logore, umnožio streljačke vodove i kampove za pranje mozga.
Zapadna postkršćanska civilizacija prihvatila je Krista bez njegova križa. Ali Krist bez žrtve koja pomiruje svijet s Bogom, jeftin je, feminizirani, bezbojni propovjednik koji je Govorom na gori zaslužio popularnost, ali je postao nepopularan zbog onoga što je, s jedne strane, govorio o svojem božanstvu, a, s druge strane, što je govorio o rastavi, sudu i paklu. Sentimentalni je Krist zakrpan s tisuću banalnosti koje katkad podržavaju akademski etimolozi koji zbog slova ne mogu vidjeti Riječ ili izopačeni moralnim načelom da sve što je božansko nužno mora biti mit. Bez križa On nije ništa drugo nego vatreni preteča demokracije ili humanitarac koji propagira bratstvo bez suza.
Ovo je problem: hoće li križ što ga u svojim rukama drži komunizam naći Krista prije negoli će sentimentalni Krist zapadnog svijeta naći križ? Naše je vjerovanje da će Rusija naći Krista prije nego što će zapadni svijet sjediniti Krista s njegovim otkupiteljskim križem.”
iz djela Život Kristov

Tko je za mene Isus Krist?

Tko je za mene Isus Krist?

Teško je živjeti danas , u 21. stoljeću, biti sretan i zadovoljan ako nemaš nekoga koga slijediš, tko ti je uzor. Naravno, ljudi su različiti , imaju različite predodžbe o tome kakav čovjek treba biti i kako treba živjeti pa tako imaju i različite životne uzore. Ljude koji svoje uzore traže u filmskim zvijezdama ili pak nekim popularnim pjevačima, smatram nezrelim i potpuno nesigurnim. No, s druge strane tu su oni ljudi koji za uzor u životu postavljaju osobe koje su svojim velikim srcem i marljivim rukama učinili nešto za ovaj svijet. I kada se o takvim uzorima priča, nema većeg i dostojanstvenijeg od Isusa Krista. On je moj uzor , moja nada i moj spas. Svjesna sam i ne poričem da često griješim ali baš zato smatram da je Isus prijeko potreban u mom životu . Nekako uvijek osjećam njegovu nazočnost, kada sam sama i pomalo usamljena . Obično u tim trenucima samoće osjećam neku prazninu u srcu dok mi kroz glavu prolazi tisuću i jedan problem. Ali tada osjećam Isusa, nešto njegovo mi pomaže da shvatim da nije sve tako crno, da ja ipak vrijedim i da me u životu čeka još puno divnih trenutaka. Dobro, takve rijeci čujem i od roditelja , s vremena na vrijeme i od prijatelja, no vrijednost njihovih rijeci nema jednaku snagu i utjehu kao kad osjetim i srcem čujem da mi Isus to poručuje. Isus Krist je moj prijatelj , izvor moje sreće i rame za plakanje.

 

Gabrijela Joskić, IX. B

O. Š. „ IVANA FRA FRANE JUKIĆA“, SIVŠA -USORA

Stranica 1 od 912345...Zadnja »