O modernom svijetu

 

“Moderni svijet koji niječe osobnu krivnju i priznaje samo društveni kriminal, u kojemu nema mjesta za osobno kajanje, nego samo za društvene reforme, odvojio je Krista od njegova križa. Zaručnik i zaručnica su odvojeni. Što je Bog sastavio, čovjek je rastavio.
Kao rezultat toga, nalijevo je Krist, nadesno Krist. Svaki od njih čeka nove partnere da s njime stupi u neku vrstu preljubničke veze. Dolazi komunizam koji uzima besmisleni križ; zapadna postkršćanska civilizacija uzima Krista bez ožiljaka. Komunizam je izabrao križ u smislu da je egoističnom svijetu iznova donio smisao za disciplinu, samoodricanje, ozbiljan posao, studij i privrženost supraindividualnim ciljevima. No, križ bez Krista je žrtva bez ljubavi. Stoga je komunizam proizveo društvo koje je autoritativno, okrutno, opsesivno prema ljudskoj slobodi, napunio je koncentracijske logore, umnožio streljačke vodove i kampove za pranje mozga.
Zapadna postkršćanska civilizacija prihvatila je Krista bez njegova križa. Ali Krist bez žrtve koja pomiruje svijet s Bogom, jeftin je, feminizirani, bezbojni propovjednik koji je Govorom na gori zaslužio popularnost, ali je postao nepopularan zbog onoga što je, s jedne strane, govorio o svojem božanstvu, a, s druge strane, što je govorio o rastavi, sudu i paklu. Sentimentalni je Krist zakrpan s tisuću banalnosti koje katkad podržavaju akademski etimolozi koji zbog slova ne mogu vidjeti Riječ ili izopačeni moralnim načelom da sve što je božansko nužno mora biti mit. Bez križa On nije ništa drugo nego vatreni preteča demokracije ili humanitarac koji propagira bratstvo bez suza.
Ovo je problem: hoće li križ što ga u svojim rukama drži komunizam naći Krista prije negoli će sentimentalni Krist zapadnog svijeta naći križ? Naše je vjerovanje da će Rusija naći Krista prije nego što će zapadni svijet sjediniti Krista s njegovim otkupiteljskim križem.”
iz djela Život Kristov

Tko je za mene Isus Krist?

Tko je za mene Isus Krist?

Teško je živjeti danas , u 21. stoljeću, biti sretan i zadovoljan ako nemaš nekoga koga slijediš, tko ti je uzor. Naravno, ljudi su različiti , imaju različite predodžbe o tome kakav čovjek treba biti i kako treba živjeti pa tako imaju i različite životne uzore. Ljude koji svoje uzore traže u filmskim zvijezdama ili pak nekim popularnim pjevačima, smatram nezrelim i potpuno nesigurnim. No, s druge strane tu su oni ljudi koji za uzor u životu postavljaju osobe koje su svojim velikim srcem i marljivim rukama učinili nešto za ovaj svijet. I kada se o takvim uzorima priča, nema većeg i dostojanstvenijeg od Isusa Krista. On je moj uzor , moja nada i moj spas. Svjesna sam i ne poričem da često griješim ali baš zato smatram da je Isus prijeko potreban u mom životu . Nekako uvijek osjećam njegovu nazočnost, kada sam sama i pomalo usamljena . Obično u tim trenucima samoće osjećam neku prazninu u srcu dok mi kroz glavu prolazi tisuću i jedan problem. Ali tada osjećam Isusa, nešto njegovo mi pomaže da shvatim da nije sve tako crno, da ja ipak vrijedim i da me u životu čeka još puno divnih trenutaka. Dobro, takve rijeci čujem i od roditelja , s vremena na vrijeme i od prijatelja, no vrijednost njihovih rijeci nema jednaku snagu i utjehu kao kad osjetim i srcem čujem da mi Isus to poručuje. Isus Krist je moj prijatelj , izvor moje sreće i rame za plakanje.

 

Gabrijela Joskić, IX. B

O. Š. „ IVANA FRA FRANE JUKIĆA“, SIVŠA -USORA

Praštajte

 Maewyn-Succat-aka-Saint-Patrick

Lk 6, 36-38

Praštajte i oprostit će vam se.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Molitva Svetoj Obitelji

Isuse, Marijo i Josipe,
u vama promatramo
divotu istinske ljubavi,
vama se s pouzdanjem obraćamo.

Sveta nazaretska Obitelji,
učini i naše obitelji
mjestima zajedništva i cenakulima molitve,
istinskim školama Evanđelja
i malim kućnim Crkvama.

Sveta nazaretska Obitelji,
neka se u obiteljima nikada više ne iskusi
nasilje, zatvorenost i podjele:
tkogod je bio ranjen ili sablažnjen
neka ubrzo bude utješen i ozdravljen.

Sveta nazaretska Obitelji,
neka sljedeća biskupska sinoda
u svima ponovno oživi svijest
o svetosti i nepovredivosti obitelji,
njezinoj ljepoti u Božjem nacrtu.

Isuse, Marijo i Josipe,
čujte, uslišite našu molitvu. Amen.

 

Tekst preuzet sa stranice http://hr.radiovaticana.va/news/2013/12/29/molitva_svetoj_obitelji/cro-759700
s internetske stranice Radio Vatikana

Miroslav Bulešić

MIROSLAV BULEŠIĆ: IZAZOV I INSPIRACIJA

Beatifikacija_Miroslava_Bulešića

Lako je izvikivati parole ili zapisivati lijepe rečenice i misli, ali kada netko potpuno predanje i potpuni oprost i živi, tada je to snažni glas koji više nije samo zapisano slovo na papiru nego svjedočanstvo uklesano u vječnost, upisano prolivenom krvlju onoga koji svoj život daruje za istinu i za druge.

Pulska Arena će 28. rujna 2013. godine svjedočiti jednom od najuzvišenijih trenutaka svoje povijesti. Pulska Arena koja je simbol zabave ovoga svijeta, ali i simbol kršćanskih mučeništva, prvi put u svojoj tisućljetnoj povijesti u svojim njedrima bit će svjedok proglašenja blaženim jednog od mučenika novije povijesti.

S netom napunjenih 27 godina života i niti 5 godina svećeništva, Miroslav Bulešić sazrijeva do punine koju čovjek teško dostiže. Postaje mučenikom krizme, novi zaštitnik Istre i svećenika. Iako danas živimo u potpuno drugim i drugačijim vremenima, danas nakon 66 godina, govori nam jednako snažno i postaje uzor za sva vremena: kako živjeti svoje čovještvo, kako živjeti svoje kršćanstvo, kako živjeti svoje svećeništvo.

Povijest Crkve kroz 20 stoljeća pamti tisuće i milijune znanih i neznanih svjedoka vjere, mučenika koji su svojom krvlju posvjedočili ono u što su vjerovali, ono što su ne samo osjećali nego i živjeli bitnim, najbitnijim. Imena mnogih mučenika upisana su samo u dlan Božje ruke, tek manji dio njih uzdignut je na čast oltara. Posljednje stoljeće ostaje iza nas kao stoljeće s najviše mučenika koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri, a oni su ostali ustrajni i tako stali na put pobješnjelim i dehumaniziranim totalitarnim režimima i pojedincima, zadojenim mržnjom i željom zatrti kršćanstvo ili ga učiniti vjerom po svojim mjerilima.

Među zemljama koje su se nakon Drugog svjetskog rata našle u sovjetskoj sferi, Titova Jugoslavija bila je ona u kojoj su komunisti poubijali najveći broj katoličkih svećenika. Obračunavanje je počelo još tijekom partizanskog rata, a vrhunac je dostiglo 1945. godine. Samo u hrvatskim biskupijama izravno su ubijena čak 434 svećenika od njih 2625 koliko ih je bilo u istim biskupijama. U postotku ubijeno je oko 17% hrvatskog klera, a da ne brojimo stotine svećenika koji su trpjeli po zatvorima. Ubijena su 73 bogoslova i sjemeništarca, 22 brata laika raznih redovničkih zajednica i 30 redovnica.

Kršćani koji su svoju vjeru živjeli u punini oduvijek su bili spremni radije se odreći života nego svoje vjere. Tu hrabrost Crkva uzdiže na čast oltara.

Pismena i usmena svjedočanstva daju naslutiti da je kratki svećenički život Sluge Božjega Miroslava Bulešića bio sav u znaku mučeništva, jer su okolnosti u kojima je on vršio svoju službu bile takve da je vrlo brzo morao postati svjestan da bi vjernost svome svećeništvu mogao platiti i životom; stoga je uvijek nastojao biti spreman na tu mogućnost:

„Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.“
(22. ožujka 1944.)


„Moja osveta je oprost!“ (Duhovni testament, 23. travnja 1945.)

Svi se svjedoci slažu da je Miroslav Bulešić bio uzoran svećenik, pun pastoralne revnosti, čovjek molitve i čovjek djelotvorne ljubavi, čovjek koji je imao veliko srce za siromahe i za sve potrebne, čovjek koji se u svojem djelovanju nadahnjivao samo principima vjere, za koju je bio spreman položiti i život. Kao takvog otkriva nam ga i njegov duhovni dnevnik:

„Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, koji liječimo, podižemo, zavijemo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom.“

Miroslav Bulešić danas svjedoči jer je do kraja živio ono u što je vjerovao. Oni koji su tada smatrali da su pobijedili ubivši ga, zaboravljeni su. Njihova se ideologija podjele i isključivosti pokazala besmislenom. Nije pridonijela ni rastu pojedinaca ni društva. Miroslava i danas slavimo jer vjerujemo kako su vrednote koje je on živio bezvremenske. Od postanka svijeta do vječnosti.

Stranice koje otvarate vode vas kroz njegov život od rođenja u Čabrunićima, preko njegove mučeničke smrti u Lanišću, do njegove beatifikacije u Puli. Neka vas lik svećenika Miroslava Bulešića oduševi onoliko koliko je i nas oduševio dok smo ga upoznavali pripremajući ovu web stranicu. A možda će i više. S (budućim) blaženicima se nikad ne zna!

(Darko Zgrablić)

Preuzeto http://miroslavbulesic.hr/

Stranica 1 od 812345...Zadnja »