MIROSLAV BULEŠIĆ: IZAZOV I INSPIRACIJA

Lako je izvikivati parole ili zapisivati lijepe rečenice i misli, ali kada netko potpuno predanje i potpuni oprost i živi, tada je to snažni glas koji više nije samo zapisano slovo na papiru nego svjedočanstvo uklesano u vječnost, upisano prolivenom krvlju onoga koji svoj život daruje za istinu i za druge.

Pulska Arena će 28. rujna 2013. godine svjedočiti jednom od najuzvišenijih trenutaka svoje povijesti. Pulska Arena koja je simbol zabave ovoga svijeta, ali i simbol kršćanskih mučeništva, prvi put u svojoj tisućljetnoj povijesti u svojim njedrima bit će svjedok proglašenja blaženim jednog od mučenika novije povijesti.

S netom napunjenih 27 godina života i niti 5 godina svećeništva, Miroslav Bulešić sazrijeva do punine koju čovjek teško dostiže. Postaje mučenikom krizme, novi zaštitnik Istre i svećenika. Iako danas živimo u potpuno drugim i drugačijim vremenima, danas nakon 66 godina, govori nam jednako snažno i postaje uzor za sva vremena: kako živjeti svoje čovještvo, kako živjeti svoje kršćanstvo, kako živjeti svoje svećeništvo.

Povijest Crkve kroz 20 stoljeća pamti tisuće i milijune znanih i neznanih svjedoka vjere, mučenika koji su svojom krvlju posvjedočili ono u što su vjerovali, ono što su ne samo osjećali nego i živjeli bitnim, najbitnijim. Imena mnogih mučenika upisana su samo u dlan Božje ruke, tek manji dio njih uzdignut je na čast oltara. Posljednje stoljeće ostaje iza nas kao stoljeće s najviše mučenika koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri, a oni su ostali ustrajni i tako stali na put pobješnjelim i dehumaniziranim totalitarnim režimima i pojedincima, zadojenim mržnjom i željom zatrti kršćanstvo ili ga učiniti vjerom po svojim mjerilima.

Među zemljama koje su se nakon Drugog svjetskog rata našle u sovjetskoj sferi, Titova Jugoslavija bila je ona u kojoj su komunisti poubijali najveći broj katoličkih svećenika. Obračunavanje je počelo još tijekom partizanskog rata, a vrhunac je dostiglo 1945. godine. Samo u hrvatskim biskupijama izravno su ubijena čak 434 svećenika od njih 2625 koliko ih je bilo u istim biskupijama. U postotku ubijeno je oko 17% hrvatskog klera, a da ne brojimo stotine svećenika koji su trpjeli po zatvorima. Ubijena su 73 bogoslova i sjemeništarca, 22 brata laika raznih redovničkih zajednica i 30 redovnica.

Kršćani koji su svoju vjeru živjeli u punini oduvijek su bili spremni radije se odreći života nego svoje vjere. Tu hrabrost Crkva uzdiže na čast oltara.

Pismena i usmena svjedočanstva daju naslutiti da je kratki svećenički život Sluge Božjega Miroslava Bulešića bio sav u znaku mučeništva, jer su okolnosti u kojima je on vršio svoju službu bile takve da je vrlo brzo morao postati svjestan da bi vjernost svome svećeništvu mogao platiti i životom; stoga je uvijek nastojao biti spreman na tu mogućnost:

„Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.“
(22. ožujka 1944.)

„Moja osveta je oprost!“ (Duhovni testament, 23. travnja 1945.)

Svi se svjedoci slažu da je Miroslav Bulešić bio uzoran svećenik, pun pastoralne revnosti, čovjek molitve i čovjek djelotvorne ljubavi, čovjek koji je imao veliko srce za siromahe i za sve potrebne, čovjek koji se u svojem djelovanju nadahnjivao samo principima vjere, za koju je bio spreman položiti i život. Kao takvog otkriva nam ga i njegov duhovni dnevnik:

„Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, koji liječimo, podižemo, zavijemo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom.“

Miroslav Bulešić danas svjedoči jer je do kraja živio ono u što je vjerovao. Oni koji su tada smatrali da su pobijedili ubivši ga, zaboravljeni su. Njihova se ideologija podjele i isključivosti pokazala besmislenom. Nije pridonijela ni rastu pojedinaca ni društva. Miroslava i danas slavimo jer vjerujemo kako su vrednote koje je on živio bezvremenske. Od postanka svijeta do vječnosti.

Stranice koje otvarate vode vas kroz njegov život od rođenja u Čabrunićima, preko njegove mučeničke smrti u Lanišću, do njegove beatifikacije u Puli. Neka vas lik svećenika Miroslava Bulešića oduševi onoliko koliko je i nas oduševio dok smo ga upoznavali pripremajući ovu web stranicu. A možda će i više. S (budućim) blaženicima se nikad ne zna!

(Darko Zgrablić)

Preuzeto http://miroslavbulesic.hr/

Na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred više od sedamdeset tisuća hodočasnika Sveti je Otac govorio o Mariji i svetom Josipu. Danas, prvi dan mjeseca svibnja, slavimo svetoga Josipa radnika i započinjemo mjesec tradicionalno posvećen Gospi. Na ovom našem susretu, želio bih govoriti o ta dva vrlo važna lika u Isusovu životu, životu Crkve i našem. Želim dakle govoriti o radu i o meditiranju o Isusu – kazao je papa Franjo.
U Matejevu je evanđelju, u jednom od trenutka kada se Isus vraća u svoj kraj, u Nazaret, i kad govori u sinagogi, istaknuto čuđenje njegovih mještana poradi njegove mudrosti i oni pitaju: Zar ovo nije drvodjeljin sin? (13,55). Isus ulazi u našu povijest, dolazi među nas, rođen po Duhu Svetom od Djevice Marije, ali i s nazočnošću svetoga Josipa, zakonskog oca koji ga čuva i poučava u radu. Isus se rađa i živi u obitelji, u Svetoj obitelji, u nazaretskoj radionici od svetoga Josipa uči drvodjelstvo, dijeleći s njim zauzimanje, napor, zadovoljstvo također i svakodnevne teškoće – objasnio je Sveti Otac.
Ovo nas upozorava – nastavio je Papa – na dostojanstvo i važnost rada. Knjiga Postanka pripovijeda da je Bog stvorio muškarca i ženu povjeravajući im zadaću da ispune zemlju i da je podlože, što ne znači da je mogu izrabljivati nego da je obrađuju, da se vlastitim radom skrbe za nju (usp. Post 1,28; 2,15). Rad je sastavnica ljubavnog plana Božjega: pozvani smo obrađivati i čuvati sva stvorena dobra, da tako sudjelujemo u stvaranju. Rad je temeljni čimbenik dostojanstva neke osobe. Rad nas, slikovito rečeno, pomazuje, ispunja dostojanstvom; po radu bivamo slični Bogu, koji je radio i neprestano radi (usp. Iv 5,17); rad nas osposobljava da sebe i vlastitu obitelj održimo na životu, da pridonosimo rastu vlastite države – kazao je Papa dodajući:
Mislim na teškoće s kojima se u raznim državama danas susreće svijet rada i poduzetništva; mislim na sve nezaposlene, a ne samo na mlade, zbog koristoljubivog shvaćanja društva, koje sebično žudi za profitom, ne poštujući mjerila društvene pravde – primijetio je Sveti Otac, a potom svoje misli uputio odgovornima.
Na solidarnost pozivam sve, a odgovorne za javnu stvar potičem da poduzmu sve kako bi se potaknulo zapošljavanje, a to znači zauzimati se za dostojanstvo osobe; napose želim potaknuti da se ne gubi nada jer nas Bog ne ostavlja; i sveti je Josip imao teških trenutaka, ali nije gubio nadu nego ih je znao riješiti – istaknuo je papa Franjo nastavljajući:
Posebice želim potaknuti vas mlade: trsite se u svom svakodnevnom zanimanju, u učenju, radu, u prijateljskim odnosima, pomažući drugima; vaša budućnost ovisi o znalačkom iskorištavanju vaših dragocjenih godina. Ne bojte se obveze, žrtve, ne gledajte sa strahom u budućnost, gajite nadu jer na obzoru uvijek ima neko svjetlo – potaknuo je Papa.
Nešto bih rekao i o posebnom radnom stanju jer me zabrinjava: mislim na ono što možemo nazvati „ropskim radom“, što nas čini robovima. Kolike su osobe, u svijetu, žrtve takvoga rada, kada je osoba u službi rada dok bi rad imao biti u službi dostojanstva osobe. Potičem braću i sestre u vjeri i sve muškarce i žene dobre volje na odlučno opredjeljenje protiv trgovine ljudskim bićima, u njoj je predviđen „ropski rad“ – rekao je papa Franjo a potom se osvrnuo na Marijino i Josipovo djelovanje.
U tihom su svakodnevnom radu, sveti Josip i Djevica Marija, imali zajedničko središte pozornosti – Isusa. Oni zauzimanjem i nježnošću prate i čuvaju rast Sina Božjega koji se utjelovio poradi nas, promišljajući o svemu što se zbivalo. Sveti Luka u evanđelju dvaput ističe Marijino ponašanje, što se može reći i za svetoga Josipa: „A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome“ (usp. Lk 2,19. 51) – podsjetio je Sveti Otac te dodao:
Da se Gospodina čuje, valja ga promatrati, osjetiti njegovu trajnu prisutnost u našem životu, valja se zaustaviti i razgovarati s njim, s molitvom mu upriličiti prostor. Svatko bi se od nas, i vi djevojke, mladići i mladi, danas vrlo brojni, trebao upitati: koji prostor dajem Gospodinu? Razgovaram li s Njim? Dok smo bili mali, naši su nas roditelji naučili da molitvom započinjemo i završavamo dan, odgajali su nas da osjetimo kako nas prati Božje prijateljstvo i ljubav. Češće se u svojim danima sjetimo Gospodina – potaknuo je Papa.
U ovom mjesecu svibnju, želio bih upozoriti i na važnost i ljepotu moljenja Krunice. Moljenje zdravo Marija nuka nas na razmišljanje o Isusovim otajstvima, i glavnim događajima Njegova života, neka On, kao što je bio Mariji i Josipu, bude u središtu naših misli, naših pozornosti i naših radnji. Kako bi bilo lijepo, naročito u svibnju, da zajedno u obitelji, s prijateljima, u župi, molimo svetu krunicu ili koju molitvu Isusu i Djevici Mariji! Zajednička je molitva vrlo dragocjen trenutak za učvršćivanje obiteljskoga života i prijateljstva. Naučimo se u obitelji i kao obitelj više moliti – rekao je Papa te sve nazočne potaknuo da slijede primjer svetoga Josipa i Djevice Marije.
Draga braćo i sestre, molimo svetoga Josipa i Djevicu Mariju da nas uče vjernost svakodnevnim obvezama, da svoju vjeru živimo u svakodnevnom radu te da u svom životu dajemo prostora Gospodinu, da se zaustavljamo promatrati njegovo lice – zaključio je Sveti Otac a potom na talijanskom jeziku pozdravio talijanske hodočasnike, posebice mlade, bolesne te mlade bračne parove.

Tekst preuzet sa stranice http://hr.radiovaticana.va/news/2013/05/01/op%C4%87a_audijencija_1._svibnja_2013._god./cro-688122
s internetske stranice Radio Vatikana

Osijek,  - U sklopu korizmenih seminara “Duh i tijelo” koje za osječke studente u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku organizira studentski kapelan o. Arkadiusz Krasicki, u četvrtak 28. veljače održan je susret na temu predbračnog hodanja “Dečko i cura, zaljubljeni par”.
O. Krasicki mladima je posvijestio što je prava ljubav, koje vrste ljubavi postoje, koje su zamke zloga danas u svijetu koje priječe otkrivanje i življenje prave ljubavi među mladima. Studente i mlade ohrabrio je za čistu ljubav koja počiva na temeljima ljubavi Božje, te je naglasio kao je ona moguća i da je svatko zaslužuje pronaći i živjeti.
Predbračna čistoća nije “ispala iz mode” kako to neki pokušavaju nametnuti mladim ljudima, rekao je kapelan, ponosan na mlade koji svojim primjerom pokazuju kako se zdravo živi u duhu evanđelja. Tijekom seminara molilo se za ozdravljenje duše i tijela te posebno za mlade koji već hodaju ili se pak odlučuju na čist prebračni hod.
Uz molitvu, svjedočanstva i slavlje, susret je bio poseban i po tome što je Krasicki blagoslovio 15 mladih parova koji žive u predbračnoj čistoći i tako ih potaknuo da još više rastu u vjeri i spremno se približe sakramentu braka te im je čestitao na hrabrosti i ljubavi. Mladi su imali i priliku moliti pred relikvijom sv. Marije Goretti, zaštitnice mladeži i čistoće.

IKA/Vjeronauk.eu

Vatikan/Castel Gandolfo, (IKA) – Danas oko 17 sati papa Benedikt XVI. napustio je Vatikan i bijelim helikopterom je prebačen u Castel Gandolfo nedaleko Rima gdje se nalazi papinski ljetnikovac. Kada je u 16.55 sati Papa ušao u dvorište palače San Damasi, u pratnji kardinala Angela Comastrija i Agostina Vallinija, okupljeni su ga pozdravili dugim burnim pljeskom. Benedikt XVI. koji se pri hodu pomagao štapom, pozdravio je gestom blagoslova prisutno mnoštva, a zatim se pozdravio s visokim predstavnicima Državnog tajništva, počevši od državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea. Kada je Papa ušao u automobil kojim će se odvesti do helidroma, oglasila su se zvona svih rimskih crkava. U dvorištu je bila postrojena i Švicarska garda čiji su pripadnici bili odjeveni u tradicionalnu žuto-plavu odoru. Osim njih i predstavnika Državnog tajništva i vatikanskog osoblja, Papu su ispratili i brojni redovnici i redovnice. Za to vrijeme na Trgu Svetog Petra brojni su se vjernici spontano okupili oko obeliska.
Po dolasku u Castel Gandolfo Papa se s prozora ljetnikovca s kojeg je redovito predvodio molitvu Anđeo Gospodnji za vrijeme svog boravka u ljetnikovcu kratko obratio okupljenom mnoštvu i udijelio im svoj apostolski blagoslov, posljednji put kao Papa.
Papa će u Castel Gandolfu boraviti sve dok ne bude uređena njegova rezidencija u Vatikanu u nekadašnjem samostanu u kojem su godinama živjele redovnice strogih klauzurnih redova, klarise i benediktinke. Papinski apartman bit će zapečaćen sve dok se ne izabere novi nasljednik svetog Petra.
U 20 sati završava pontifikat Benedikta XVI. Švicarska garda koja će se do tada nalaziti u Castel Gandolfu zatvorit će ulaz u ljetnikovac i od toga trenutka Joseph Ratzinter bit će umirovljeni rimski prvosvećenik, Papa emeritus.

Tijekom redovnog dnevnog brifinga u Tiskovnom uredu Svete Stolice vatikanski glasnogovornik o. Federico Lombardi izvijestio je novinare da je na prijepodnevnom susretu s Benediktom XVI. u Klementovoj dvorani Apostolske palače bilo nazočno 144 kardinala te voditelji dikasterija Svete Stolice koji nisu kardinali.
O. Lombardi je pojasnio kako nije bilo predviđeno da se Papa obrati kardinalima i da je „bila vrlo lijepa gesta što se zahvalio kardinalima i suradnicima u kuriji”.
Večeras će biti obustavljen i Papin korisnički račun na Twitteru. Sam će Benedikt XVI. odlučiti hoće li koristiti isti korisnički račun ili će otvoriti novi.
Na pitanje kako i kada će Ribarev prsten pape Benedikta XVI. biti poništen, o. Lombardi je pojasnio da prsten neće biti uništen, već će biti „samo obilježen” na takav način „da neće više moći služiti kao prsten pape Benedikta XVI.”.

IKA/Vjeronauk.eu

Karlovac,  - Katehetski dan za svećenike, vjeroučitelje, katehete, animatore i sve one koji sudjeluju u provođenju župne kateheze na području Karlovačko-goričkog arhiđakonata održan je 16. Veljače u župi Presvetog Srca Isusova u Karlovcu. Susret je počeo molitvom koju je predvodio dekan Karlovačkog dekanata preč. Norbert Ivan Koprivec. Uvodnu riječ prisutnima je uputio predsjednik povjerenstva za župnu katehezu vlč. Tomislav Subotičanec, a slijedilo je predavanje mons. dr. Mile Šimunovića na temu “Drugačije poimanje i ostvarivanje župne kateheze u kontekstu nove evangelizacije”. Dr. Šimunović govorio je o problematici župnih kateheza, o tome što treba poduzeti da se one promjene, da se provode bolje i kvalitetnije, da budu pristupačnije ljudima kojima su namijenjene. “Temeljno je pitanje kako doći do naših vjernika, onih jučerašnjih koji su se distancirali, kako njih uključiti u katehezu? Kateheza mora biti nova po izričaju, nova po načinu i nova po žaru. Nova evangelizacija zahtijeva nove osobe, nove zajednice, nove načine koji su presudni za budućnost kršćanstva”, rekao je predavač. Govoreći o važnosti župe u novoj evangelizaciji, dr. Šimunović je istaknuo i važnost kateheze za odrasle i za roditelje: “Susret odraslih ne mora biti predavanje, već zajedničko slušanje i razgovaranje, dijeljenje iskustva vjere i dijeljenje života. Mnogi su se udaljili od crkve, jer žive na stečevini vjere a voze na minimumu”. Osvrnuo se i na to da župne kateheze moraju biti drugačije od onih što djeca uče u školi, te kako je za to potreban trud svih svećenika i laika: “Župna kateheza mora biti fleksibilna, ne smije i ne mora robovati programima u školi. Katoličke kateheze i susrete pretvoriti u razgovor, molitvu. To nije samo zadatak Crkve, već i teologa laika, treba učiniti sve da se Crkva dinamizira”.
Katehetski dan nastavljen je radionicom na temu “Priprema roditelja za sakrament inicijacije njihove djece – katehizacija odraslih” koju je pripremio Radovan Librić, vjeroučitelj u osnovnoj školi Mihaela Šiloboda u Svetom Martinu pod Okićem, ujedno član i tajnik povjerenstva za župnu katehezu Zagrebačke nadbiskupije.

IKA/Vjeronauk.eu